Prvi poslijeratni popis stanovništva u Bosni i Hercegovini (BiH) nastavlja uzrokovati kontroverze, iako je proces popisivanja bio u oktobru 2013. godine – prije 20 mjeseci – nisu objavljeni zvanični podaci. (Za više informacija o komplikovanom procesu popisa ove zemlje, pogledati http://www.democratizationpolicy.org/uimages/pdf/dpcpolicynotebihnewseries3 bihcensus.pdf. )
Postojala je nada da će kompletan set podataka biti objavljen sredinom juna. Međutim, ovaj proces je spriječen ponovnom kontroverzom koja se tiče izbora formulara popisa stanovništva koji će se brojati kako bi se odredio broj stanovnika ove zemlje.
Vlasti Republike Srpske (RS) traže usku definiciju “prebivališta,” možda temeljenu na tome gdje se osoba školuje ili radi, a ne prosto temeljenu na izjavi o mjestu prebivališta ili učešću u popisu stanovništva. Zvaničnici u državnim, i tijelima Federacije BiH traže širi pristup, kojim bi se brojale sve osobe koje su učestvovale u popisu stanovništva ili koji su popisani od strane članova porodice. Izvještaji ukazuju na to da bi različite metode brojanja mogle dovesti do promjene od 400,000 stanovnika u cjelokupnom broju stanovništva.
Pieter Everaers, Direktor Ureda za statistiku Evropske komisije (EUROSTAT) i Predsjedavajući upravljačke grupe Međunarodne posmatračke operacije (IMO) za popis stanovništva i domaćinstava u BiH koja pruža tehničku pomoć i nadgleda državnu i dvije entitetske statističke agencije ukazao je (uključujući i njegovu posljednju posjetu) na međunarodne standarde kojima se definiše trajno prebivalište. Također je pomenuo da ovaj element nije precizan, objašnjavajući da su popisi stanovništva statističke vježbe za dobijanje šire slike, te da se ne bi trebali miješati sa lokalnim procesima registracije.
Everaers je također podsjetio da će podaci popisa stanovništva i domaćinstava igrati ulogu u određivanju EU fondova za BiH, koja od 1. juna ima svježe aktiviran Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) sa EU.
Popisi stanovništva nisu samo akademske statističke vježbe, s obzirom da oni često direktno određuju dva pitanja javne politike: budžete i političku reprezentaciju. Raspodjela javnih fondova je često bazirana na broju stanovnika na određenom području; više ljudi znači više resursa. Principi političke reprezentacije mogu varirati od normalne kongresionalne raspodjele mjesta bazirane na broju stanovnika (kao što je to slučaj u SAD-u) do kvota minimalne reprezentacije nacionalnih manjina bazirane na broju pripadnika određenoj nacionalnoj manjini (kao što je često viđeno u Evropi).
S obzirom da su podaci popisa stanovništva često vezani za raspodjele budžeta, uključujući i finansijske prilive iz Brisela, razumno je pitati zbog čega bilo koji bh. zvaničnik ne bi volio maksimizirati broj popisanih osoba, kako bi (neko bi logično pretpostavio) pomogao da se osiguraju veći finansijski prilivi bazirani na kalkulacijama po osobi.
Dok se ovo pitanje bazira na pretpostavci da je prva pomenuta politička implikacija (budžeti) najbitnija, više je vjerovatno da je takva potencijalna isplata fondova zasjenjena u RS-u interesom da se spriječi bilo kakav osnov za većom političkom reprezentacijom nesrba u tom entitetu. Otkako je kampanja “Glasat ću za Srebrenicu” u periodu prije lokalnih izbora 2012. godine pokazala potencijalnu snagu strateške registracije glasača (i napor koalicije Prvi Mart koja je isto pokušala uraditi 2014. godine u širem rasponu), vlasti u RS-u su radile na tome da smanje ili eliminišu mogućnost takvog izbornog aktivizma nastojeći suziti definicije prebivališta. Kada bi pet od 14 mjesta koje RS zauzima u Predstavničkom domu pripalo bloku koji je opozicija “uobičajenoj politici” u Banja Luci, tada bi mogla biti blokirana upotreba entitetskog veta RS protiv donošenja zakona na državnom nivou.
Nije bila slučajnost da je JMBG kontroverza 2013. godine bila povezana sa naizgled tehničkim pitanjem izdavanja identifikacionih brojeva; ova nadležnost, skupa sa zakonima kojima se regulira prebivalište i široki, mada nejasan, koncept entitetskog državljanstva nasuprot državljanstvu BiH, povezani su sa osiguranjem i ostvarivanjem prava državljanstva na teritoriji države. Također nije bila slučajnost da je pitanje o “entitetskom državljanstvu” dodano formularu za popis stanovništva prilično kasno u procesu njegove izrade (pitanje 19.1). Iako su ispitanici mogli birati da se ne izjasne, nije postojalo objašnjenje kako bi neko mogao odrediti ili definirati svoje entitetsko državljanstvo, šta to znači ili kako bi se takvi podaci na kraju mogli koristiti. (Značenje i uticaj entitetskog državljanstva u Brčkom se odigravaju u interesantnom slučaju u Distriktu, što će biti predmet drugog eseja.)
Izvještaji iz medija navode da bi finalni rezultati mogli biti gotovi krajem godine, nakon novih konsultacija eksperata i političkih aktera o načinu definiranja prebivališta. Zakon o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u BiH iz 2012. godine će advokatima različitih interesa pružiti širok spektar načina interpretacije termina: stalni stanovnici, privremeni stanovnici, privremeno prisutna lica, privremeno odsutna lica, itd. Vrijeme za zajedničke i precizne definicije te dogovorenu interpretaciju takvih termina bilo je prije procesa popisa 2013. godine. Predstava o tome da će se ispunjeni popisni formulari svojevoljno brojati ili ne brojati mogla bi zadati ozbiljan udarac legitimitetu procesa popisa stanovništva, ali također i umanjiti (ako je to uopće moguće) vjeru građana u javnu politiku i politiku uopćeno.
Način na koji će se ova kontroverza odigrati bit će interesantna. Iako je Milorad Dodik demonstrirao svoj interes za užu metodu brojanja (i niže brojeve) za svoj enitet, njegov čest politički saveznik Dragan Čović ima snažan interes da osigura najliberalnije moguće metode brojanja kako bi povećao vjerovatnoću većeg broja Hrvata kao stanovnika BiH, diljem cijele zemlje ali posebno u Federaciji. Bakir Izetbegović i Bošnjaci mogu fantazirati o pluralizmu u cijeloj državi ( iz simboličnih mada ne i pragmatičnih političkih razloga), ali bi također bili zadovoljni da mogu pokazati veći povratak u zajednice u RS-u nego što se to sada može pretpostaviti.
Kao i obično, niko ne predstavlja građane, one koji odbijaju implikacije ideje “konstitutivnih naroda”, ili one koji se prosto smatraju “Bosancima” ili ostalima, mada bi i najveći cinik bi mogao gajiti interes za to šta bi se moglo desiti dejtonskoj političkoj tvorevini ako bi se ova, četvrta, konsolidirana grupa pokazala većom od bilo koje grupe od tri konstitutivna naroda ove zemlje.
Nedostatak bilo kakve čvrste naznake – da ne govorimo o pravnoj osnovi – o tome kako će se rezultati popisa koristiti ostaje zabrinjavajuće ( http://www.democratizationpolicy.org/how-will-the-bih-census-results-be-used-). Otvorena politička pitanja uključuju i nekonzistentne pravne reference na “posljednji popis stanovništva” i “popis stanovništva iz 1991. godine” u centru politika reprezentacije i pozitivne diskriminacije. Sve ovo je povezano sa implementacijom Aneksa 7 dejtonskog sporazuma (povratak), te prepirke oko toga kada – ako ikada – će biti “završena” implementacija Aneksa 7.
U ovoj fazi, netransparentan politički dogovor političkih elita bez javnih konsultacija će ugroziti i statističku preciznost i povjerenje javnosti u rezultate. Najgori ishod ove vježbe od 46 miliona KM (čiji je značajan dio finansiran od strane EU ili drugih vanjskih donatora) bi bio ako jedan – ili oba – statistička ureda entiteta odluče koristiti svoje izabrane metodologije na kompletnom setu podataka koje imaju, bez zajedničkih podataka ili analize za cijelu državu.
Možda bi najjednostavnije rješenje bilo da se za sve svrhe javne politike zanemare 3 osjetljiva piranja koja su srž kontroverze: fakultativna pitanja o nacionalnosti/etnicitetu i religiji, te obavezno pitanje o maternjem jeziku. Ovo bi omogućilo širok ugao glede broja ljudi koji su učestvovali u popisu stanovništva, te osiguralo minimalne podatke o njihovom obrazovanju, zaposlenju, statusu infrastrukture njihovih stanova i druga osnovna pitanja. Sve osim takvih tehničkih podataka će po sebi biti politički, subjektivno i otvoreno za stalnu manipulaciju u periodu do lokalnih izbora 2016. godine.